MERŠICEVO RAZUMIJEVANJE I

Transcription

1 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str MERŠICEVO RAZUMIJEVANJE I ODREĐENJE FILOZOFIJE FR~NJO ZENKO (Zagreb) UDK Meršić Izvorni znanstveni članak primljen: Uvod Dosada Je pisano o Mati Meršiću Miloradiću ( ) kao pjesniku, ptipovjedaču, gradišćanskom hrvatskom kulturnom posleniku, novinaru, kajendaristu, poticatelju nacionalnog prepo'roda i tkulturnih gibanja, ali ne i kao iiilo'zofu, teologu i manstven~ku. To je razumljivo ako stoji da je on»najveće pjesničko ime Hrvata u današnjem Gradišću.«l U napisima o njemu ipak se spominje.i to da s.e bavio»intenzivno' crnatematikom, napose geometrijom, astronomijo'm i f1lozofijom, pa Je iz tih područja objavio vi'še radova na njemajčkom, :mađarskom, latinskom, iirancuskom i engleskom jez~ku.«2 Kol1ko je taj teološki f.ilozo'fski i znanstveni dio njegovih radova nepoznat i neistražen, svjedoči i činjenica da ga ne spocrninje ni žarko Dadić u svojoj inače fakto'grafski i analitički i SC'l1P noj Povijesti egzaktnih znanosti u Hrvata. TO' djelo valja ovdje spomenuti zato' što se u njemu obrađuju i pripadnici gradišćanskih Hrvata koji su s.e.istakli na području znano'sti i filozofije. 3 Pozivu i molbi organizatora ovoga skupa da svojim prilo'gom osvijetlim upravo Meršićev 'filozofski rad' odazvao sam,se tek nakon što sam najprije letimično pregledao njegovo djelo pod naslovom Organi- 1 Stjepan Krpan, Gradišćanski portreti, Zagreb 1988, i~dala»kršćanska sadašnjost«, :str Isto, str Tako se iscrpne govori o Ivanu Baptisti Horvatu ( ), profesoru filezofije i f,i~ike na Buwmskom, odnosne Peštanskom sveučilištu. Vidi: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata (I), Zagreb (Liber) 1982., 'str O Horvatovom!kritičkom razi1ačunavanju s Kantom u raspi1avi Declaratio infirmitatis fundamentorum operis Kantiani Kritik der reine Vernunft, objavljenoj godine, 'VIiidi u: F. Zenko, Kant u hrvatskoj filozofiji. Godiš njak za povijest filozofije (GPF) 2/1984., Zagreb (cekade), str '166.

2 150 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje. Prilozi (1989), str stik der Geometrie, jedino Meršićevo filozofsko-znanstveno djelo što se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu (a možda i uopće u našim bibliotekama u Zagrebu, pa i u Hrvatskoj). Prelistavši ga, učinilo 'mi,se dovoljno interesantnim i vrijednim da na ovom skupu prikažem Meršićevo razumijevanje i određenje filozofije II tom njegovom djelu što svakako zavređuje da bude jednom i detaljnije istraženo i ocijenjeno sa stanovišta povijesti hrvatske filozofije u njezinom evropskofi1ozofskom kontekstu ikao.i sa stanovišta,same stvari o kojoj Meršić raspravlja. Tematskoproblematski k01'ttekst određenja filozofije u Meršićevu djelu Organi:stik der Goornetrie Da bi se razumjelo zašto Meršić ulazi 'll razmatranje filozofije i njezina predmetnog određenja u djelu koje po svom naslovu ne upućuje da bi to bilo nužno i bitno za samu stvar o kojoj,se u djelu raspravlja, treba ukratko prikazati prolblematsku narav i bit glavnog predmeta Meršićeva raspravljanja. Opravdanje tematiziranja filozofije i njezina predmetnog određenja dano je povijesnim problematskim kontekstom u kojem se javlja i II kojem sve do danas ostaje živim problem predmeta što se tematizira u Meršićevu djelu. O čemu je dakle rije,č u Meršićevu djelu Organistik der Geometrie4? Dosta osebujan naslov Organistika geometrije jedva da nam mo- 4 Djelo je objavio u vlastitoj nakl,adi, kako!to stoji na na&lovnoj strani (Selbstverlag, Adresse: Horvatklimle, bei Moson, Ungarn. Im Buchhandel nicht erhalt1ich). - Djelo je posvetio»vjernoj!uspomeni učitelju pentarhije«, Dr. Hermanu Scheffleru, iz duboke zahvalnosti (Dem :treu en Andenken des Meistex:s der Pentarchde... aus inniger Dam.kbarkeit gewidmet vom Verfas ser). - "'iše o tome Šito je Sche ffler i š'to je on značio u MeršićevDj znaostvenoj i filozofijskoj formaciji vidi li bilješci U.drugom Meršićevu djelu Modernes und Modriges. Kritische Wanderungen im Gebiete der alten und neuen Wissenschatt, objavljenom također u vlastito.i nakladi iste godine, što mi ga te ill fotakopiji poslao dr. Nikola Benčić iz Eisen:srtadta, na čemu mu najsrd.acnije li ovdje zahvaljujem, ikonst,atirao sam da je Meršić dao otisnuti d.n:tegralni rte~st ~asprave Organistik der Geometrie (Modernes und Modriges, lstr ). Do toga je vjero}ato došlo zato što je, smatra jući da Ise nalazđ. na»pli"agu staračke dobi«, htio skupiti i i(jbjav!i:ti na ljednom m'jestu sve što Je Ismatrao vrijednim od onoga»što je u (mojoj) dugogodiš njoj, tihoj povučenost,i bio Ipredmet (mog) opažanja i.razmišljanja«, kako stoji u kratkom predgovoru knjige Modernes und Modriges. Tu nal:cwimo njegove radove iz područja Imoralne teologije, koji su svagda dosta polemički intonirani protiv vodećih neosklastičlkih ImOlralnih rteologa. Ikao. što ISU H. Noldin, V. Ca:threin, J. Mausbach lj drugi (vidi: Zur Begrittsbestimmung der Verstocktheit [1-25], ;Zum Begritf des Menschlichen in der hl. Schritt [ ], Das Moralproblem in exakter Durchgestaltung [ ], radove iz ekonomije, gdje, polemiziirajući sisusovcem H. Peschorn, odndsno njeg<>'viim djelom Lehrbuch der NationalOkonomie (1905), nastoji dati Isvoj doprinos,teorijli vrijednosti polazeći od matematičke metode (vidi: Oekonomielehre als Werttheorie. Beitrag zur Begrii.ndung der mathematischen Methode [ ]), ili pak, u

3 Zellko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str že dati naslutiti nešto više o stvarnom sadržaju osim da s.e radi o geometriji. Podnaslov međutim Osnove nauka o geometrijskim principima (Grundziige der geometrischen,p:r:inzipiumlehre) s dodatkom tom podnaslovu U opreci prema euklidskoj i neeuklidskoj kazuistici (Im Gegensatz zur euklidischen und nicht-euklidischen Kasuistik) određuje već prilično jasno tematski okvir Merš:ićeva djela. Sažeto rečeno, radi se o raspravi kojom se želi pokazati da»euklidi1ka«{euklidik) uopće još nije znanstvena, nego samo kazuislti6ka geometrija, da 'matematičari već dugo (od Descartesa) posjeduju u analizi organon kojim se jeainomora i treba geometrija dovesti u znanstveni ob Uk, samo što oni nemogu još ispravno.shvatiti istinsko značenje tog organona.«5 Meršićeva samouvjerenost u radikalnoj kritici euklidske i neeuklidske geometrije ide tajko daleko da Euklidovu djelu kao i djelima modernih matematičara i geometričara od Gausa nadalje, posebno Davida Hilberta»osporava karakter geometrijske znanosti«. I to zato jer im osporava uopće karakter»znanstvenosti«. I ne samo to. ćitav pokušaj drugom radu, gdje, polemizirajući s J. Biederlackom ii J. Mausbachom, opet s isusovačkim struenjacima za moralni aspekt u pitanju»nadnica«,»š1jrajka«, državne uloge u ekonomskoj sferi, kritizira tr.adicionalna»ju'ristička«lj»moral,istička«stanovišta i probija se do sasvim suvremena 'stanqlv1išta kada, napromjer, protiv»državnog socijalizma«zastupa»sioi,idarizam«, a protiv»socijaustičke državesohdarističku, personalističku aržavu«(vidi: Lohnkampf und Moral. Zur Kritik der uberlieferten Juristik und Moralistik [ ]). Tu su još i dva rada koja su po tematici srodna raspravi Organistik der Ceometrie koja, kvantitativno gledajući, zaprema u knjizi Modernes und Modriges najveći prostor. Jedan je rad posvećen mehaničkom ;principu :ustrajnosti u modernoj fizici ii to kroz kritiku shvaćanja toga principa što ga»profesor neoskolastike«dr. G. Pecsi razvija u svom djelu Krisis der Axiome der modernen Physik, objavljenom godine (vidi: Ein Neuscholastiker ilber das mechanische Beharrungsprinzip, u: Modernes und Modriges, str ), a u drugom radu raspravlja o'»logici beskonačnog«analizirajući Zenonove aporije vezane uz primjer Ahila.i kornjače, kr:hizirajući pritome skolastičke pokušaje rješenja toga problema od Tome Akvinskog do suvremenih neoskolastičkih autora (vidi: Die Ferse des Achiles Zur Logik des Unendlichen. Ibid., str ). - Mada Meršić nije bio»profesionalni«ni teolog, ni fhozof, ni zlllanst,venik, ipak se može Teći o navedenim radovima ovo: usprkos naglašenom polemičkom žalcu kojim ubada etab1itane, profesionalne i»ofji.oijelne«too'loge, filozofe i znanstvenike, njegovi su radovi na visokoj»p(fofesionalnoj«razini kako u pogledu poznavanja relevantne 1iterature tako i Dle:nitorne ik:ni:tike tuđiih ii argumentacije 'Vlasti,tih Istanovišta. Kritičko i,straživanje tih Meršićevih radova od strane odgovarajućih stručnjaka bilo bi interes!antno ne samo s pd1v1ijelslil'ogas:pekta nego li sa,stanoviš1a same stvari, jer su neka njegova "rješenja' navedenih problema vrlo bliska suvremenim rješenjima. U s.vim timrado'vima li!pozadini 'Je njegovo općenito shvaćanje filozofije 'koje je na1jviše razvio u najvećem i najzaokružen:ijem djelu Orgallistik der Ceometrie, o kojem je ovdje :i riječ. 5 Orgal1istik der Geometrie,»VonvOlI"'t«, str. 6. (Citira!m, naravno, prema izdanju u zasebnoj knjizi, a ne prema knjlizi Modernes und Modriges, gdje je, kako rekoh, uz navedene radove objavljena i rasprava Organistik der Geometrie).

4 152 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str da se na temelju Ikritike Euk1idovih aks.ioma, definicija i postulata zasnuje»neeuklids'ka geometrija«ikad»pangeometrilja«ili»apsolutna geometrija«koja ne bi bila u suprotnosti prema»ewklidici«, nego bi Euklidovu geom,etriju uključivala u sebe kao»jedan specijalni slučaj«geometrija, Meršić smatra»s'kalpelom«u matematici. Štoviše:»To posljednje, to kva'renje geometrije u neeuklidsko, trebalo bi čak biti ono najviše, što povijest!znanosti do sada može izvijestiti kao o drskoglwpoj apsurdistici (uber dumm freche A!bsurdisHk)«.6 Sve je to posljedica općeg stanja u»znanstvenom pogonu«u koji se, prema M'eršiću, uvuikld šarlatanstvo ed ikojega je, suprotno svakqm očekivanju, najmanje zaštićena matematika. Zašto? Zato jer su matematičari ',maheri' koji su sami za sebe i lile trebaju se!bojati kritike izvana koja bi mogla računati na podršku temeljenu na razumijevanju same stvari od strane šire publike. (»Wei1 die Macher nur da ganz unter sich bleiiben k5nnen und v:on aussen her kleine, auf breiteres Verstandnis rechnende Kritik zu befiirohten haben«).7 M,eršićev je neposredni interes dakle.izgraditi»osnove nauka o geometrijskim prindpima«, 'Odnosno»organO'n geometrije«ili kako on kaže u samom naslovu,»organistiku geometrije«. Pri tome treba poći, uvjerenje je, od tzv.»analysis«,»čistqg nauka o veličini (Grassenlehre)«koji je dosada bio i ostao jedina znanost u kojoj se javlja u znatnom stupnju ostvaren istinski znanstveni oblik, naime jedan jedini, isključivi oblik sve j svake znanosti (in welcher die wahre wissenschaftliche Form aher und jeder Wissenschaft, in erheblichem Grade verwirklicht erscheint)«.8 Tom»istinskom znanstvenom obliku«stoji međutim na putu»ona tedrija znanosti, mada rastrgana II mnogolike zasebnosti,što ju je utemeljio' AristDtel, 'koju,su nastavili r~vijati od srednjeg vijeka monasi (Manche) s po'znato'm ten dencioznqš ĆU, a koja danas nastupa pod imenom s'kolastič!ka nauka o.spoznaji (Scholasmsche,Erkenntni$llehre) s rpretenzijo'm da bude jedino' istinita i barem u njezinim bitnim temeljnim karakteristikama KO'načno utvrđ,ena algoritmi;ka uma {endgiiltig festgelegte Vernunftalgorythmilk)9. Kao takva Qna rprodite u sve znanosti nudeći im se kao, npr. u geometriji»metafizika pro'stora«ili u matematici»algebra 10gike«,10 Sve,su to po Meršiću izdanci»btojnih 'misaonih ruševina moderne skepulaoije«unutar kojih zbog svoje sistemske konzistentnosti»aristotelija«(aristotelie) sa svojim naukom o spoznaji i filozofijom izgleda naravno 'kao»tvrđava«(felsenbau). Slijedom tokova kritičkog razmišljanja Meršić dolazi do ove konstataci1e i zaključka o nužnem programu istraživanja:»tako dakle još 6 Ibid., str Ibid. 8 Ibid., str Ibid. 10 Ibid., str. 55.

5 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str i danas aristotelovsko-skolastička organistika znanja čvrsto drži za~ romjene :duhove - mnoge naravno a da to i ne znaju. Cini mi se stoga, mada ne baš neizbježnim, ali ipak svrsishodnim (zweckdien1ich), da prije no što izložim egzaktnu algoritrniku uma u njegovim osnovama, kritički ogledam tradicionalni nauk o znanosti, pos~bno u njegovu skolastičkom oblikovanju (die traditionelle Wissenschaf1slehTe insbesonders in ihrer scholastischen Ges.taltung)«.l1 Bilo bi možda 'svrsishodno', ali nije 'baš neizbježno', ovdje detaljno rekonstruirati Meršićevu kritiku tradicionalnog, fposebno skolastičkog, a onda i Aristotelovog 'nauka o znanosti', da bi se shvatila natav i bit Meršićeva razumijevanja i određenja.filozofijekao egzaktne»algoritmilke uma«. Taiko je naime u Meršića određen i sam sadržaj filozofije uopće. U svojoj kritici razumijevanja filozofije iz njezine etimologije, tj. kao»tek ljubavi prema znanju«, a ne kao same znanosti 12, Meršić tvrdi da je»ime 'filozofija' etimologijski odvraćajuće spajanje zapravo mišljene,stvari s nečim što uopće ne pripada njegovu pojmu«. Cisto sadržajno, pod filozofijom valja razumjeti znanost koja neposredno i najprije za svoj vlastiti predmet nema ništa nego samo»snalaženje uma (Vernunftergehen), naime znanje (das Wissen), jedino i fsamo kao takvo (sdbst und nur rein als solches), te se stoga ispravno zove znanost znanja ili algoritmika uma (W,issenschaft des Wiessens oder Vernunfta1go.rithmik)«. Kao taikva ona je»čisto formalna znanost, znanost naprosto (die Wissenschaft schlechthin), prva filozofija u pravom smislu ['iječi (die erste Philosophie im wahren Sinne). Tek nakon itoga dolazi u obzir kao organistiika za znanje i onih predmeta, 'koji nisu znanje (Organistilk fur das Wissen auch jener GegensHinde, die kein 'Wissen sind)«.13 Kao primjer kojim to pojašnjava, Meršić navodi da su joj talk!vi predmeti u prvom redu,»ostali načini snalaženja duha«kao 'što su htijenje, ljubav, čujenje itd. (die iibrigen Ergehungswissen des Geistes, das Wollen, LiclJen, Horen usw.). Svako pojedino od tih»unutar duhovnih snalaženja«(innergeistigen Ergehungen) čini si ona, tj. filoo;o~ fija, predmetom svoga sada već tranziti'vilog»!snalaženja uma«{transitiven Vernunftergehens) što obhkuje u svagda jednu»unutarduhovnu, intencionainu, imanentnu, mik:roko~mičku znanost, u znanost o suđenju htijenja (nauk o pravu) [zur Wissenschaft vom Richten des Wollens (Rechtslehre)], u znanost snalaženja savjesti (etiku [des GewiSlsensergehens (Ethik)], II znanost slušanja (akustiku) itd. Kao ukupni sistem (Vol1system) unutar duhovnih znanosti, fii1ozofija je isto što i mikrokozmologija (dasselbe wie Mikrokosmologie) ili znanost unutar duhovnog vladanja uopće [des innergeistigen Waltens uberhaupt] te se kao 11 Ibid., str. 56. u Ibid., str Ibid., str. 5'8.

6 154 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str takva zove druga 'filozofija (die zweite Pilosophie). I tek zatim dolazi kao organis'tika za znanje i onih predmeta što nisu unutarduhovno vladanje [kein innergeistiges Walten«.]14 Tu»drugu filozofiju«kao dakle organistiku za znanje unutar duhovnih predmeta, iii nrikrokozmologiju, Meršić naziva i»renomeno'logijom«.15 U određivanju predmeta»treće fi.iozofije«suodređuje se odmah i njez'ina narav kao»istumačenje i pretumačenje«(aus -und Um<cteutung) ili»prenošenje«(vbertragung) onog»unutarduhovnog u vanduhovno«(ins Aussenseitige). Sve to»u Sluprotnosti prema i1manenciji i transcejldenciji«čime je ujedno naznačena.kritika ovog pojimovnog para što, po Meršiću, samo nepotrebno' zamućuje raspravljanje o samoj stvari fhozofije. SlamanJe aristotelovsko~kolashčkog pojmovlja s jedne i uvođenje model1fldfilozofijskog, posebno i na svakom ko'rruku prepoznatljivog KantovO'g kriticistibkog i huserlovskog fenomenologijskog pojmo'vlja vidljivo je ou Meršićevom sadržajnom određenju i»treće«, posljednje, filozofije. Ono glasi:»kao transcendentalno posve isturnačena fenomenoldgija ob1itkuje se sada :fihozofija uma 1 krokozmdlogiju, dakle u ko'zmologiju naprosto, naime u!teoriju svijeta (Welttheorie), u znanost o apso'lutnom svemiru (vom apsoluten All), ukratko u svjetonazor (Weltanschauung)«. U tom smislu jest i zove se filozofija»trećom i posljednjom fhozofijom«(die drhte und letzte Philosophie). PO'sljednja zato jer»iznad«i»izvan«apsolutnog svemira»ne može biti više ničega da se zna«. Ona je dakle»mudrost naprosto«(die Weissheit,scthlechthin)«.16 Da otkloniirno svaku sumnju D tome da je Meršićevo određenje (i razumijevanje) filozofije u,kantovskom horizontu u ko'jem ima primat»znanje«i»znanost«, citirajmo vrhovno određenje ove treće, posljednje, najviše filozofije. Ona u Meršića, a tomis1i i Kant, na 'svom vrhuncu prestaje bliti filo'zofijom i po'staje filozofiranjem. Meršić naime kaže:»svako snalaženjoe uma (jedes VernunfteI1gehen) što si postavlja za svrhu mudrost (W'eisS'heit) ili spoznaju apsolutnog svemira (die Erkenntnis des apsoluten Alls) jest 'filozofiranje' ('Philosophieren'), tj. ono (tj. snalaženje uma) jest filozofijsko, bez obzira na kojim se predmetima ono udjelotvoruje. Inače, naime bez upravljenosti prema toj svrsi, naziva se snalaženje Uina jednostavno znanstvenim (blo'ss ein wissenschaftliches Vernunftergehen). I stoga je svaki studij (Studiru:m), po učinku doduše (dem Effekte nach) mada ne i formalno, jedno filozofiranje.«17 To bi.ctakl'e bilo u bitnollle Meršićevo određenje filozofije kao»algoritmi'ke uma«u njegovom djelu Organistika geometrije (Organistik 14 Ibid., str Ibid., str Ibid., str Ibid., str. 59.

7 Zeli ko, P., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str der Geometrie)«. Naravno, to bi određenje trebalo osvijetliti i sadržajno nadopuniti: prikazom Meršićeva 'nacrta filozofije»duha kao sistema«u smislu»mikrdkozma«; taj nacrt nalazimo ti šestom poglavlju 'Pod naslovom Vernunft, Geist, Welt (Um, duh, svijet)p posebno pod naslovom Geist als System. Mikrokosmos (Duh kao sistem. Mikrokozmos)19 te na kraju prikazom Osnovnih crta argoritmike uma (GrundzUge der Vernunftalgorithmik) što ih nalazimo u sedmom poglavlju.20 Takav prikaz valjalo bi okr-uniti detaljnom analizom dvostrukog, dubinskog i neposrednog inspiracij skog izvora ocrtanog Meršićeva određenja filozofije kao algoritma uma. U dubinskoj pozadini to su Descartes i Kant, a neposredno lektira i studij Schefflerova»pentarhisti.čkog svesistema«(das pentarchistrische Allsystem Schefflers) 'što ga je ovaj, po Meršićevu shvaćanju,»osnivač egzaktne teorije znanosti«(der Begrtinder der,exakten Wissenschafttheorie), rođen 10. listopada 1820, a umro 13. kolovoza 1903, izveo u 24. godini života ti svojoj knjizi o odnosu aritmetike prema 'geometriji, naročito o geometrijskom značenju imaginarnih brojeva. Ta je :Schefflerova knjiga objavljena na njemač ~om ipod naslovom Ober das Verhiiltnis der Arithmetik zu Geometrie, insbesondere ilber die geometrische Bedeutung der imaginiiren Zahlen. 21 Treba nayavno spomenuti i to da je prikazano Meršićevo određenje filozofije u znaku oštre i polemičke kritike suprotstavljenosti onoj filozofiji ou kojoj je on sam kao teolog bio odgajan, naime neoskolastike. Gotovo nema -stranice da ne polemizira s neos'kolastikom u cjelini, posebno s prvakom njemačke neoskolastike Josephom Kleutgenom S. 18 Ibid., -str Ibid., str Ibid., str Merš~ć na'vodi još dva Schefflerova djela: Der Situationskalkul. Versuch einer arithmetischen Darstellung der nzederen und hoheren Geometrie auf Grund einer abstrakten Auffassung der raum lichen Grossen, Formen und Bewegungen (1851) i Die Naturgesetze und ihr Zusammen hang mit den Prinzipien der abstrakten Wissenschaften {4 Bande lund 3 Supplemente, Leipzig, ). Ovo posljednje smatra Meršić»glavnim djelom«scheffiera što ga je, kako navodi Meršlić, autor bio )>.prisliljen«tis'kati o vlastitom trošku jer»uslijed nit!kovsk,ih intliiga od strane nekih profesora nije mogao naći za nj izdavača, ikao ni za većinu svojih kasnijih djela«(106). Ta će»ljaga«zauvijek ostati na»)njemačkom profesorskom cehu«,,kaže Meršić dalje, li ona je :mm veća sramota što, kako misli Meršić,»Soheffler hat ~n seinen 'Na'turgesetzen' der modemen Kulturwelt e,ine Weltlebre vor:gelegt, welche bils jetzt und fortan diesen Namen alein wircklich verdient...«(106). - Ot!kad je u jesen '1876. u Oedenbur:gu (u Mađarskoj) našao u jednojknj~ž:ari tek 'Objavljen prvi svezak Scheff1eroV!ih»Naturgesetze«, Meršić []lije prestajao st'rastveilo prdučavati ostala njegova djela. što.wše, stupio. je s nj!im u ikontakt i,tako )~preko četv:lit SItoljeća putem ipisama išao lu školu ikod Scheff1era«(107) ~ toliko se»uvježbao u pcntarhijskdm načinu mišljenja«, ne zapust!i!vši pri tome ni»druge smjerove, ne isključujuoi ni ISlkola:stiku«, da si Ije nakon»više Dd 33 godine dugog studija i razmlišljanja«smio dopustiti li vlaistiti sud»u pitanjima fi;]ozofijlskog utemeljenja matematike 'Općenito,i geometrije posebno«(108).

8 156 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str J. (t 1893). Kakva je to Meršićeva odvažnost bila da se lu ono vrijeme, dakle 1914, godine kada je neoskolastički pokret u svom trijumfalnom usponu, upusti u su!stavnu kritiku baš Kleutgena, može se mjeriti samo ako se ima na umu baš Kleutgenovo izvanredno značenje u slu~benoj filozdfijikato1!ičke oi1kve. To značenje Kleutgena ocrtava Martin Grabmann, najpoznatiji neosk6lastički orijentiran povjesničar katoličke teologije i filozofije, u svojoj poznatoj povijesti IkatoUčke teologije. Tu je o Kleutgenu rečeno da je prvi veliki zastupnik neoskolastike na njemačkom jezičnom području Ikoji je ill svojim djelima pri:kazao cijeli sadržaj teologije i filozofije u organskoj povezanosti oslanjajući se na izvore skolastičke tradicije, braneći pritom stanovište skolashke protiv modernistički nastrojenih katoličkih teologa i filozofa kao što su Hermes, Giinther i Hirscher«.2Z Tu je sada mjesto da odredimo kamo spada Meršić kao filozof sa stanovišta razvoja novije hrvatske filozofije koja se od Boškovića naovamo u sebi diferencira u tradicionalno skolastičku, kasnije neoskolastičku IstrujU, i na,modernu, kasnije, sociologijski govoreći, građansko -liberalnu struju unutar hrvatske filozofije. Princip diferencijacije jest neprihvaćanje, kad u skolastiika i neoskolastika, odnosno prihvaćanje, kao u ;modernih i ikasnije liberalno-građanskih filozofa, novovjekovne misli u nizu Descartes-Kant-njemački idealizam sa svi,m njegovim varijantama, kao ishodijšta filozofije. 23 Iz svega što je rečeno, posebno o inspiracijs.kim izvor.ima njegova filozofiranja (Descartes, Kant, Husserl, Scheffler), jasno proizlazi da je MeršićevlO razumijevanje,filozofije u sasvim prepoznatljivo modernističkom duhu, kaošto je to 1 u nekih drugih hrvatskih filozofa svećenrčkog staleža u 19. stoljeću (npr. čučića u banskoj Hrvatskoj,24 Čevapovića u Slavoniji 25 i možda najizrazitije mladog Račkog u njegovim ranim filozofsiko-teološkim radovima u kojima je prepoznatljiv utjecaj Antona Giinthera koji je osuđen,kao Imodernist 26 ). II Mar.tđn Grabmann, Die Geschichte der katholischen Theologie (193-3), (repr.intwano lkod Wiilssenschafitliche BuchgeseUschaft Dar:m,S1Jadt), s'tr Kad je,već ovdje spomenut LA. Gi.inther kao modemističllci nastrojeni IkaJtollički teolog i filozof, onda napamen1mo da je Branjo Rački, studirajući Tanih :1'85~tih teologiju u Beču, bio pod utjecajem A. Gful:thera, što se odrazjilo u njegovlilm,vanim f.ilozofijsko-teologjjslcimr:adovj,ma. Vidi o tome: F. Zenko, Franjo Rački kao filozofski pisac i»teoretik narodne znanosti«u:»p,rilozi za istraživanje hrvatske fhozofske baštine«1-2/1975, str , li, od istog autora, OsvjetovIjenje povijesnog mišljenja u.(mladog) Račkog.»Zbormk.«Zavoda za!j)oviiljesne znanosti IS'1Jraživačkog centra JAZU, Zagreb, vol. 9, str. ' Vkli: F. Zenko, Kant u hrvatskoj filozofiji.»godiišnjak za povijest filozofije«(gpf) 2/1984, Zagreb, Stt:r ' Ibid., str Sto dolazi do izražaja u njegovu djelu Introductio in Ethicam Christianam (1820). 26 Vidi o,tome u radu navedenom u hilješoi br. 22 i 23.

9 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str Ovaj svoj prilog o Meršićevom (moderno kantovskom) razumijevanju i određenju filozofije u djelu Organis[,žk der Geometrie (1914) završio bih s dva ikratka nalaza Ikojima bih želio plastično uk!azati na njegovo idejno mjesto unutar novije hrvatske filozofije. iprvak hrvatske neoskolastike, Stjepan Zimm-ermann vraća se 'sa -studija s rimiske Gregoriane, glavnog rasadišta borbenog neoskolastičkog pokreta, reduciran na njutonizam {isključujući augustinizam!), oko Odmah zatim u svojim!radovima razrađuje svoj neoskolastički program istraživanja pod geslom:»veliki 'je zadatak neoskolastike»oboriti Kanta«. Sustarvno je to pokušao izvesti u svom dvotomnom djelu»kant i neoskolastika«.27 Dakle, sa'svim drugi duh filozofiranja od Meršićevog, i to ill isto vrijeme. To je prvi nalaz. Drugi nalaz. U Enciklopediji Jugoslavije stoji kako o Meršiću znamo Imalo, od toga najveći dio o njegovom knj'iževnom i pedagoškom radu. O znanstvenom i filozofskom radu, Ipod nazivom 'stručni radovi', stoji ovo:»objavlj.ivao stručne radove na latinskom i njemačkom jeziku, Ipisane u duhu učenja katoliake ci1kve.«28 Do te se ocjene došlo vjerojatno 's jedne strane iz nepoznavanja Meršićevih izvornih radova, a s druge strane možda li po shemi jednog, u povijesti nedopustivog zaključivanja: bio je svećenik, ergo nije mogao drugačije nego i svoje filozofske radove pisati ru duhu oficijalne katoličke crkve. Jedan naš poznati stai1i prdfesor znao je govoriti:»ljudi nisu cigle i povijest nije matematilka.«osim što sam!kratko prikazao Meršićevo razumijevanje i određenje filozofije kao»algoritmike uma«,,koje nipošto nije u tradicionalnom skolastičko-neoskolastičkom, nego u modernom kantovsko-huserlovskom duhu, ovim sam prilogom, nadam se, i korigirao nalvedenu oficijelnu ocjenu Meršićeva 'stručnog' f.i1ozofijskog rada. Zaključak Mato MeršićMiloradić vazlo je dosada prvenstveno ikao»najveće pjesničko ime Hrvata u današnjem Gradišću, zatim kao novinar te poticatelj nacionalnog,preporoda i ikulturnih gibanja u hrvatske gradišćanske nacionalne manjine«. Tek rusput se spominjalo da se havio,čak»intenzivtllo«, geometrijom, astronomijom i filozofijom. No, njegovim se znanstvenim radovima nije dosada nitko pozabavio. Možda je tome pridonijela i ta okolnost što se znanošću, filozofijnm i teologijom bavio' ':privatno' uz svoj glavni svećeničko-pastoralni rad. Osim nekoliko teoloških radova objavljenih u stručnim teološkim časopisima, svoja znan- 27 Stjepan Zimmermann, Kant i neoskolastika, I. di:o sus't'avno-lkicitički.!zagreb (cit. mjesto na 'S'tr. 3) li Kant i neoskolastika II. dio'. Studije. Zagreb EJ sv. 6 (1965), str elanak o Meršiću je napisao M(ate) - U(jević).

10 158 Zenko, F., Merštćevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str stveno..;filozofska djela objavio je u vlastitoj, vjerojatno stoga i relativnomaloj nakladi. Odatle možda i činjenica da se u našoj Sveučilišnoj i nacionalnoj biblioteci nalazi samo jedno njegovo djelo: Organistik der Geometrie. Ono je međutim, barem prema mojem dosadašnjem uvidu u njegov znanstveni rad, Meršićevo glavno i najinteresantn:ije djelo. Stoga sam smatrao da je pobliža analiza baš toga djela, posebno pak određenja filozofije u nje;mu, najbolji na čin da se svrati pozornost i na Meršićev znanstveni rad koji je po opsegu ne baš tako neznatan, a po sadržaju nimalo neinter esantan, po Imnogim svojim.idejama, naročito u pokušaju filozofij'skog utemeljenja geometrije te ti kritici tada vladajućih ekonomskih teorija, i vrlo aktualan. Ishodišna teza Meršićeva djela Organistik der Geometrie jest da EUlklid još nije pravi znanstveni.matematičar, odnosno geometdčar te da stoga»eu1didika«nije još znanstvena, nego sa mo».kazuistička«geometrija. Aristotelova logika, na koju 'se Euklid oslanjao, nije IpO Meršiću pravi znanstveni organon kojim bi se,mogla zasnovati znanstvena geometrija. Tek će Descartes svojom»analizom«pružiti primjereni»organon«kojim se 'jedino Imože i mora geometrija dovesti.do svog znanstvenog oblika. Mada su matematičari, od Descartesa naovamo, posjedovali»organon«geometrije, oni nisu shvatili istinsko,»znanst'veno«značenje Descartesove analize kao»organona«geometrije. Oni to nisu ni mogli jer ilm je još uvijek stajala na putu»teorija znanosti«što ju je utemeljio Aristotel, a koju 'Su dalje 'razvijali»monasi«ii svojim etabliranim li 'moćni,mško'lama. Zardbivši umove ona još i u Meršićevo vrijeme, tj. koncem :prošldg i prvih desetljeća ovoga stoljeća, na ovaj ili onaj način funkcionira u mozgovima većine znanstvenika, a da toga nisu ni svijesni, tvrdi i pok~uje na primjerima Mate Meršić, analizirajući kritički aristotelovsku teoriju znanosti prerušenu u neoskolastički»nauk o spoznaji«. Kritika Aristotelove teorije znanosti kao one koja je po Meršiću skriveni princip neznanstvenosti znanosti, stoga i geometrije, jest kritičkonegativni impuls koji ga tjera na radikalno promišljanje znanosti kao znanosti, što je po Meršiću jedini pravi zadatak filozofije. Predmetom filo~ofije se stoga javlja sam princip znanosti,koji je,samo znanje uma. Filozofiju Ikao jedinu pravu znanost sa spomenu6m predmetnim određenjem naziiva Meršić i algoritmi\kom uma. Algoritrnika uma postaje tako, govoreći aristotelovs:ki,»prvom filozofijom«, kako je to u :prikazu Meršićeva određenja filozofije pokazano, uključujući i obrise onoga što bi trebala biti»druga«i»treća«filozofija. Sa 'stanovišta razvoja novije hrvatske filozofije koja se Dd Boškovića naovamo diferencira na tradicionalnu skolastičku, odnosno neoskolastičku struju i modernu koja se, sociologijski, može okarakterizirati kao građansko-liberalna struja, Mato Meršić Miloradić 'spada u red onih hrvatskih filozofa koji su na t'eološkim faku1teti,ma formirani u duhu skolastičke, odnosno neoskolastičke filozofije, a kasnije u svom samo-

11 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilod (1989), str stalnom daljnjem misaonom razvoju prihvatili pr.incip modernog kartezijansko-kantovskog načina filozofiranja, kao što je to 'slučaj II Cučića, Cevapovića,mladog Račkog, kao i drugih nekih naših filozofa unutar svećeničkog staleža, koje bi trebalo s tog 'stanovišta detaljnije istraživati. MERšlćEVO RAZUMIJEVANJE I ODREĐENJE FILOeOFIJE Sažetak Dosada je o Mati Meršiću MHoradi6u ( ) pisano Ikao pjesniku, pripovjedaču, gradišćans!kom hrvatskom!kulturnom posleniku, novinaru, ka lendaristu i poticatelju nacionalnog!preporoda, ali ne i kao filozofu, teologu i znanstveniku. Ovo je, koliko je autoru poznato, prvi rad :o njegovom znanstvenom i filozofskom djelu. Ovdje je pobliže analizirano njegovo, po dosadašnjem uvidu autora u cjelokupni znanstveni, :ffilozofski i teološki rad Meršića Miloradića, glavno i naj interesantnije djelo Organistik der Geometrie (1914). U tom djelu izlaže obdse svog nauka o geometrij skim principima s osnovnom!ishodišnom tezom da»eulk1idi:ka«ruje još znanstvena, nego samo»ka:z:uistička«geometrija. Premda je Descantes Isvojom»analizom«pružio»organon«znanstvene geometrije, matematičari nisu uvidjeli,pravo značenje,tog novog OI!ganona geometrije 'jer su bili bldkirani Aristotelovom»teodjom znanosti«. KdtiČJko razračunavanje s aristotelovskom teorijom znanosti kao i njenom preobrazbom u ~neo}skolasti6ki»nauk o spoznaji«vodi Mel'lšić~ u raspravljanje o filozofiji koju predmetno određuje kao»algoritmiku uma«. Na kraju je sa stanovišta povijesnog razvoja hrva'tske filo2:of.ije u njenom ewopsikofilozofsikom kontekstu ukazano na onaj niz hrvats.klih filozof.a unutar svećenič'kog 'staleža,koji su, od Boškovića na ovamo, usvojili principe moderne (kartezijanska-kantovske) filozofije u koji se svrstava i Mate Meršić Milorad-ić. MERšlć'S UNDERSTANDIG AND DEFINITION OF PHILOSOPHY Summary The publications about Mate Meršić MtHoradić (l85~1928) have dealt with his role as poet, story-writer, Burgenland Croatian cultural activist, j ournalis t, calender maker and promoter of the national renais'sance, but not as phi.losopher, theologian and scientist. This is, as far as I know, the first study Qn htis scientific and philosophical work. Here I bdefly analysed, on the basis of.my!knowledge of Meršić's complete scientific, philqsophical and theqlog.ical work, his imain andmos,t,interesting writing Organistik der Geometrie (1914). ln this WOI1k he is giving a brief outline of his theory of the geometrical princ1ples, with his fundamental starting thesis that the»euc1idic«is not yet the scientific geometry, it is just a»casuistic«geometry,

12 160 Zenko, F., Meršićevo razumijevanje..., Prilozi (1989), str it is just a»casuistic«geometry. Although Descartes offered with his»analysis«an»organon«of the scientific geometry, the mathematicians did no't realized the true importance of this new organon of geometry ;since they were obstructed by AI1iS'totle's ltheory of science. The critical drscussion wi'th the A:dSltotehlan theory of science and with its transformation into the (neo-) scholastic >>1heory of Iknowledge«leads Meršić to Ithe discussion of the philosophy which he, according to its object, defines as»a1gorithmic of rea- 50!ll«. Finally, from the 'S'tandpoint Qf the historical development of the Croatian philosophy in its European philosophical conte~t, I pointed out the Croatian phhosophers of the clergy who, since Bošković, have accepted the principles of the modern (Cartesian-Kantian) philosophy, and Mate Meršić Miloradić belqngs,to,this group.