Zagorka Brunsko. Sate tak

Transcription

1 Srun$lo;o, Z.., Auttrljslca... Pollt. mrsao, Vol. XXV (1988), No. 4, str ( Pregledni članak UDK 330.l! Austrijska škola i suvremena građanska ekonomija Zagorka Brunsko Eko11omski fakt~ltet, Dubrut nik Sate tak Krajem devetnaestog sluljcća oblikovala se austrijska gruđanska politička ekonomija, marginalit.adl, čiji su uajilolaknutiji o ni\ ači i prcdsta\!jlic:i: <.:. Menger, F. ' Wicscr, E. '' Bohm-Bawerk, J. Schum peter, L v. Mo~, F. " Hayek i drugi. Metodolo:.ki instrumenti i novi izbor teorijskih pitanja odreduje austjijsku školu uvodom u suvremenu građansku ekonomiju. Marginalisti pot iskctju pitanja proj~vodnj e u drugi plan, a isliču polrošnj u i potražnju kao probleme alokacije sredstava s aspekta pojedinačnog ekonomskog snbjekta. Subjeklivi- 7..acija teorije vrijednosti dovela je do izmjena S\'ih bilnih ekonomskih teorema. Najveći uspjel1 neke škole je Laj da kao takva prestam; postojati, jer su njene osnuvnc ideje postale sastavni dio op ćeprevlada vajuće doktrine. (Friedrich v. Ilaye.k) Austrijska škola, kao jedna od suvremenih varijauli vulgarne buržoaske polit-ekonomijc, oblikovala se sedamdeselih godina 19. stoljeća} Uz teo1 iju J cvon. a u Engleskoj i Walra a u Svicar koj ta je škola dala prvi cjeloviti sistem marginallzma. Glavni produkt mnrgiuausličkc revolucije, otpočete godine, bila je nova subjektivna teorija vrijednosti, koja u obja~njavanju razmjenskog odno~a među robama polazi od pojedinca (izoliranog homo oecouomicusa), koji maksimizira vlastitu kurimost te raspolaže odredenim znanjima. vještinama, sredstvima i ukusom, što mu umo!;ućuje donošenje racionalnih odluka u u\ je tima rijetkosti. Radna se teo1 ija 'rij edno ti odbac uje, odno~nu zamjenjuje jednom metafizićkolll kunc<-'jlcijom neposredno \C.atnum uz il lje i potrebe (a ne rad) - koncepcijom korisnosti.

2 Bnmsko, Z., Austrl)aka. Poll t. mison. Vol. XXV C1988l. No 4, str. 1~ Vrijednost postaje funkcijom kuri!>nosti, koju korisnost pojedinac pridaje nekom dobru, te koja uzastopnim w.imlllljem toga dobra dobiva sve manje mačenje. h ako se sm<!llr da je najra1.1 ađenijlt teoriju subjektivne vrijednosti da Ja auslrijska škola, nju111e ćemo e u uvom radu detaljnije poz.abaviti. k odonače lntk šl.ole ie C. 1\Lcnr;er, a njegovi su učenici i ncposrerlui ljedhenici Friedrich von Wieser, Eugen von Bohm-Bawerk i Eugen Philippa 'ich von Philippsberg. Oni čine drugu generaciju Austrijanaca. U treću spadaju njihovi istaknuti učenici: J. A. Schumpeter i T.udwig von Moses, dok ~e u četvrtu (posljednju) generaciju ubrajaju Friedrich von Hayck, Gottfried J faberlcr, Fritz Machlup, Oskar Morgenstern i P. RozcnsLein-Rodan. Ova generacija na<,'toji danas obnoviti tradiciju kole. Do danas nisu dumljoo lstražene okolnosti zbog kojih je marginalizam došao toliku lio izrnž:aja upravu u tada zaostaloj Austriji. Sovjetski ekonomist Buharin obja~njava nastanak lug pravca pojavom rentijcrske klase dokonih kapilalista koji n l a~u svoj novac u d i onička društva i brinu Sl; samo o najracionalnijcm utrošku dividendi. Premda u Austriji nisu postojali tako brojni kapitalisti rentijeri kao u tada razvi jenoj Engleskoj, ipak to Buharino, o objašnjenje ima i7.vjcmiu podlogu i za austrijsku školu, jer je u Aru.triji istaknuto mj e Lo imao parazitski položaj teudalnog plemstva. Međutim, ualeko važnije značenje za nastanak ove škole imale su specilične prilike toga vremena. Bio je to pc1. lod djelatnosti Prve internacionale i nastanka Pariške komune- pn-e za kratko vrijeme uspjele proleterskc političke revolucije. Ono što je u tum periodu ipak hitu najvažnije jest izlazak i7. š tampe pn og toma Marxovog Kapirata na njemačkom jemu (1867). BLtdući. da.lavjcn.\ šutnje kojom je građanska ekonomija dočekala ovaj ad nije uspjela, jer je pojava Kapitala imala snažan odjek u radnjčkom i socijali ti čkom pokretu, građan kj teoretičari postavili su sebi cilj izgraditi L~-oriju kojom će upuući ekooomsko-mx.:iološke i filozofske zaključke koji logički proizlaze iz tog Manova djela. J'osebna uloga na tom planu pripala je austrijskoj š koli. Okosnicu Marxova ~.:konomskog sistema čini r~dna teorija vrijednosti, na o novi kuje je formulirana i razrađena teorija viška vrijednosti te datu objašnjenje e k. ploalacije najamnog raila od strane kapitala. Zato su i glavni napadi Austrijanaca bili usmjereni na radnu t<..'oriju vrijedno ti. U kritici te teorije prednjačio je Bohm-Bawcrk. Ostali značajni kritičari Marxova ekonomskog učenja!;u Knics, P<\rero i Wickstced. H čihrn-bawerkova kritika Marauve koncepcije bila je jedna od n ajop ~d.uijih Jrritika upućenili Marxu od strane građanske ekonomije. Eksplicirana je u njcgo, oj knjizi Zum Abschluss des Marxchen Systems (Svršetak \l[arxova si:.iema), objavljenoj (d\'ljc godine po izlasku trećeg Loma Marxova Kapitala.):: lz samog naslova rada uočljiv je povod njegova objavlj ivanja. Trebalo je osporiti Marxovu teoriju eksploatacije i njegovo objai:njenje kapitalizma. ' \ tdjdi E. ' Bohm-Bu"erk: Karl Marx u11d tl1e Clo~e of H~ system, ed n u...,.. \.:.>"' \- nrl.r KelJ'" 1~9.

3 Brunsko. Z., Austri)~b. Polit. mta.o. Vol. XXV (1988). No. 4. str Bohm-Bawcrk je naročito isticao ))ncprcmostivtl proturječnost«(nekonzistcntnost) između prvog i t1 cćcg toma Marxova Kapitala, koju (proturjcčnost) vidi u tome»što se teorija cijene proizvodnje ne može pomiriti s teorijom vrijednosti. Njemu očigledno nije bio dovoljno ja.-;an transformacijski problem, odnosno Marxov postupak rrans!ormiranja \TijednosLi u cijenu proizvodnje. Pravi i jedini zadatak takona ''lijednosti pu Bohmu tre bao bi biti određhranje cijena pojedinačnih roba, a Laj zadatak zakon vr1jcdnosti ne može ispuuili Tz njegove analize dade se zaključiti da nije sh\tatio suštlnu zakona vl"ijednosti. Uspješan odgovor na njegovu kjiliku Marxa dao jer. Ililferding u raspravi Bmvn-Rawerk kao kritičar Marxa. o ostaje činjenica da su Bohmo'c tvrdnje. zajedno l> l\rrdnjama ostalih Marxovih kritičara, krajem prošlog stoljeća u građanskoj ekonomskoj lcoriji dobile status»wanst'\'ene istinec, a cilj im je bio da Marxa ' edu na puku poutičku ličnost, ideološki pristrano vezanu uz»proročanstvo o syc većoj bijedi masa. Da bi oborili radnu teoriju vrijednosti i teoriju eksploatacije radničke klase u kapitalizmu, Austrijanci umjesto rada kao osnovne komponente vrijednosti uzimaju korisnost. Analita proi7vodnje se puliskuje u drugi plan, a razmjena, potrošnja i imlividualne potrebe dobivaju primarno.tnaćenje. Proizvodnja je, ističe Ilayek, samo tehnički proces kombiniranja proizvodnih faktora... 1 Ponuda proizmdnih faktora vezana je uz disutilitet ili upurlunitetru trošak, dok je potražnja vezana u.t marginalnu korisno:.t. Kl ajnji cilj Austrijanaca (kao i ostalih margin:ilista) bio je izgraditi takav teorijski sistem koji će biti sasvim neovisan o k lasnim odnosima. Ekonomija za[o treba da ekonomske pojave analizira odvojeno od povijesne zbilje, odvojeno od bilo kojeg posebnog društvenog ili institucionalnog uređen _jn. Ona ne istra7uje kako se stječu dubra, već ispituje motive lcoj1 pokreću njihovu potrošnju. Onu time postaje tehničkom a ne političkom disciplinom. Pitanja klasnih odnosa spretno su.gamjenjivana pitan jima u korisno:.ti i efikasnosti dobara te formiranju cijena. Polazište za formulaciju nove subjekti v ue lcorije vrijednosti Aus t rij anci nalaze kod talijan kih i francuskih ekonomista 18. stoljeća: Montanarija, Galianija, Turgota i Condillaca. Međutim, najzna(-ajniji prethodnik nlll>lrijske škole, čiji je rati predstavljao solidnu osnovu za nastanak no\'e teorije, bio je njemački ekonomist Hermann Gossen. On je formulirao dva osnovna La kona, od kojih pn i izričito ptoblematizira načelu opadanja korisnosti, tlok se dtugi bavi načinom na koji se postiže maksimum svih uživanja.~ Prvi zakon duka7.uje da veličina jednog Istog uživanja u luku upotrebe nekog dobra opada sve dok ne nastupi potpuna saturacija (7..asićenost). Po drugom zakonu čovjek u izbom užh'anja tdi da 7adovolji maksimalnu strmu svih potreba. Vrijednost bilu koje stvari ovisi dakle :.a \im o uživanju što ga ista može pribavili, ovisi o odnosu subjekta i ub jelo--ta. l F. A. Hayek - Cit. prema M. Jakšić: -»Velike pt-.:krctnicc građanske eko nomijcc, MUS hr. n, 1985, str Spomenute zakone eksplicirao je u svojoj jc<.linoj knji;d nmwiclclung eler Geset<.e (fes mellschlichen Verkehrs tl/ld der dnrausfliesscndell n e~elll fllr INC/'ISChliclte.S llfmdelll (Razvituk ::.aku~ra razmjene mcttu /jucltrlla i prm ila knja odatle J:....t - L ,_,_,n... -

4 r. e. Mcnger: Gmmlsiilt.e der Vullkswirf:;c:lmfts/l.:!m: (Nai::c:ILI ljufitivkc t:kuii{r Oounsko. Z.. Austrijska.... Pol l t. misao. Vol. XXV (1988). No. 4, str Rad kojim sc pribavljaju sn.:dslva za uživanje praćen je mukom (dlsutilitetom). Njome se može povećati uživanje sve dotle dok se ono cijeni vj ~e od muke prouzročene nastal im radom. Kod Gossena su očigledno sadržani sv.i osnovni elementi kasnije Mengerove i Jevunsove lcurijc. Ipak, njegov je rad ostao nezapažen sve do marginalističke revolucije. Poslije zaboravljenih prethodnika svu slavu zu ponovno otkriće načel a granične korisnosti pobrao je bečki doccnl e. l'vh:ngcr. u svom powalom radu Grundsiilze der VutkswirLSchaflslehre (Načela političke ek.onom.ije) dao je osnove nove subjektivne teorije vrijednosti, koja će oštro raskinuti s klas i čnom teorijom troškova proizvodnje. Njegova Načela se ograničavaju isključivo na opću teoriju vrijednosti i razmjene na bazi načela marginalne kurisnosli lc su sluga i u svom drugom izdanju uslala samu»prvi, opći dio«. No njegovi nastavljači Bohm-Dawerk i Wicser razvili su Mengerove osnove u cjelovit teorijski sistem, zbog čega će ih kasnije Schumpeter s pravom svrstati u suosnivače austrijske škole. Temeljne postavke Mengerove teorije (i ostajih teoretičara marginalne k.urisnosli) jesu slijedeće: izvor vrijednosti nije u radu već u korisnosti (upotrebnoj vrijednosti) dobara. Vrijednost i korisnost nekog dobra je konkretan odnos izrneđu intenziteta ljudskih potreba i količine dobara koja će tc potrebe zadovoljiti, a kuja i;ovjcku s toje na raspolaganju. T<Lj ojnos javlja se u svijesti pojedinca kad odmjerava važnos1 svojih potreba i mogućnost upoln.:b<.: rijetkih dobara. Vrijednost na taj način postaje izrazito psihološkom, izrazito subjektivnom kategorijom. Dobra imaju vrijl...!dnust zatu jer su korisna, a ne zato što je 1.1 njima inlwrporiran ljudski rad. Rad ne može biti mjerilom n.i vrijednosti nj korisnosti, jer npr. >u puslinji čaša vode ima za Ž<.:dnug čovjeka veću vrijednost i korisnost od bilo kojeg drugog dobra u kome je mogla biti utrošena velika količina ljudskog rada«. Upotrebom ili trošenjem nekog dobra smanjuje se za čovjeka njegova korisnost i vrijednusl.»za gladna čovjeka (kaže Mcngcr) prvi komad kruha ima veliku korisnost, dok je korisnost svakog dalje uzetog komada sve mauja, lako da posljednji uzeti komad čini graničnu kor.isnosl kru.ha«. 5 Dakk, što pojedlnac više posiže 7.a većom kol i činom dohra, njegova marginalna korisnost, a time i v1 ijednost, sve više opada. Ukupna korisnost je zbroj (integral) uzastopnih sve manjih korisnosti, dok je vrijednost jednaka kurisuusti marginalne jedinice pomnozenoj s koućinom tih jedinica. Karakteristično je da svakom daljnjom upotrebom nekog dobra ukupna korisnost raste, a marginalna korisnost se smanjuje. Dobra se dijele na ekonomska i ne.ekonomska. Ekonomska su sva rijetka dobra kuja čovjek nalazi u prirodi ili ih stvara radom. Bitno je da ih dobavlja s naporom ili na račun zadovoljenja nekih drugih potreba. Neekonomska dobra su, naprotiv, ona dobra kojih ima na pretek. Stoga ona nema.ju vrijednost. Podjela na ekonomska i ne.ekonumska dobra nije stalna, već se mijenja s potrebama, telmikom proizvodnje. i s l.

5 . e. Atcogcr: IJtll'ć!cl. tfil'fu. StL 60; dl. prema G. J. StiJde~: : The :&:ooolll.ic:s of Brunsko, z.. Auatrljska... PoHt. ml6ll0, Vol. XXV t 1988), No. str , Pwmijcnjcnc llrilike, naglašava Menger, mogu promijeniti neckooomska dobra u ekonomska i obrnuto. ' Među ekonomskim dobrima pos toje različ iti odnosi. j ima je Menger poklonio posebnu pažnju. On je ~'a dubnl s\rslau i podijelio ih na un;i prvog, drugog, trećeg i vi eg reda. Dobrima prvog reda ČO \ jck neposredno zado, oljava S\'Oje potrebe (npr. kruhom), dok dobra drugog (brašno, sol, g01h o, pekarske usluge). lreu:g (/i Lo), četvrtog (plodna zemlja) itd. reda zadovolj:lvaju potrebe samo posredno budući da služe za proiz, od11ju dobara pn og reda. Po toje također komplementarna dobra, koja se međusobno nac.lupunjuju, i supstitucijska dobra koja e metlu obom zamjenjuju. Komplementarna <.luhra ~u neophodna da bi se dobro višeg reda pretvol'ilo u dobro nižeg reda. Menger je detaljno razradio teori ju o preuošeuju kori:-.nonli dobara. Wicscr ~e jt: kasnijt: nazvali leorijom inputacije. Svrstavonjem dobara u redove trebalo je i s taći tehni č ke uvjete proizvod11je tc utvrditi udnos izmed~ vrijednos ti dobara prvoga rclla i vt'ijcunusti raz l i či lill pmizvodnih dohara. NasupruL dnhrima stoje polrebc. One su psihološki [ejloiiit:lli, mjerljivi po intenzitetu, djcljivi i kyantitath no u:.purcilivi. Svaki pojl' dinac sa svojim potrebama ponaša sc prema načelima hedonizma, nastoj eć i sebi osigur'lti što više zadovoljsta\ a. Potrebe su veoma raznolike: duhu\ ne i materijalne, ~cbičoe i nesebične, om: kuje je moguće 7.adovoljiti neposredno ili po~rcdno. individualne i kolektivne i sl. Osim toga, raz lič ite poucbc nemaju jednaku važnost; najnlini je u one u kojima m-isi?.ivor pojedinca, dok su druge, profinjenijeg karaktera, manje hitne. S\ aki konhetni č in zad<r \Oljenja neke potrebe ima za pojedinca različito značenje. uvi:-.no u dostignutom stupnju Lado\oljcnJa. Menger, a ka nije Bohm-Bawerk, taj argument je ilustrirao klru.ičnum skalom (tablkom) porreba, s namjerom da numerički poka ~.e kako vrijeduo~l jedne jedinice određenog dobra ovisi o Ta7..no ti koju subjekt pridaje po ljednjoj jedinici u zadovoljenju potreba. o, a Mcngcrova»pos l jedn ja jedinica korisnosti u hi 1 i pred, 1 a vlja odnos i7među kvantitativnog ( kolićina dobara) i kvalitativnog elementa (važnost čo vjekovil1 potrebn). U Wieserovoi interpretaciji ona poprima naziv marginalna korisnost, premda ovaj naziv Menger nikada nije koristio. S funuulat:ijum ovog poj ma javljaju se sumnje u mogućnost ili n<.:mugućnosl mjerenja korisnosti (vrijednosti), š to je dovelo do razlikovanja kard iunl.ne i ordinaluc korisnu-su. Zastupnici kardinajne korisnosti (Menger i Bi)hm-Bawerk) bili u mišljenja da je ukupnu i margij1almt k.orisnusl mogu <.c mjerili i is kazati u apsoluljliut i~uosima. No već je Wieser uočio teškoće k.ojc nastaju u konkretnom mjerenju i numeričkom prikazivanju Lih kvantiteta, pa se kod njega naslućuju clcmcnli koji upu ćuju na nemjerljivost korisno ti. Ka niji marginali ti po tupno napuštaju ideju kardinalne kotisuo:.ti i tazvijaju teoriju ordinalne korisnosti, polazeći pdtulll ud uvjerenja

6 8MtSko, z., Au:rtrljsb,, Polll. rnlsao. Vol XXV (1988), No. 4, :rtr da je ko1isnost moguće uspoređivali i predočili je kao nešto veće, manje ili j~dnalo drugoj korisno:.ti. Teoriju razmje"e. Austrijanci, o:.obito druga generacija, posebnu :ou pažnju posvetili obja~njenju razmjene, ptofita i kamate. U njihovim prvim teorijskim konstrukcijama razmjena e 7.eli ohja miti na či to psihološkoj O DO\ i. Polazi se od d\ijc uoliranc indhidue - kupca i proda\'3č3, koji razm jen j uju dobra manje korisno ti 7.3 dobra veće korisnosti, Le iz te neekvivalentne razmjene lele iz\ ući što veću dobit. 7 Ra1.mjenjivanje (u obli.j,.u pogađanja među subjektima) teći cc :.\e dok jedinica ponuđenog i jedinica traženog dobra ne budu imale istu marginalnu kori.:.no:.l, odnosno dok se ne osh are rezultati koji cc ~adovoljiti obje strane. a toj osnovi kasnije M; objašll java cijena kao ravnote~a cijena, odnosno J..ao rezultat subjektivnih ocjena prodavača i l... upaca. Subjektivna ocjena f\upca odredil će mak!,lutalnu granicu cijene, dok će uh jek liv n t~ m.:jcua prodavača odredili njenu minimalnu granlt:u. R a~mjcnski odnos.i j zra~avaju dakl,e isključivo pl'iv<'!lne procje ne dohara, tako da su u savr~eno konkurcul!)kuj ravnoteži cijene određene bez bilo kakvog društvenog ili institucionalnog utjecaja i svode sc na zbroj individualnih ocjena. One :.u :.amo izmz individualn\! racionalnosti ekonomskih subjekata, koji putem konkurentske razmjene uplirmuuo usklađuju ' '!astih! intcrc::.c. Pritom, smatraju Austrijanci, dolazi do u klađiva nja individuajne i drušl\ ene racionalnosri. a loj o:.uovi, kako primiećuje S. Clarke, nastoji sc dokazati da su S\'C kapitalističke ekonomske institucije, u uajčist..ijem i najap traktnijem obliku, n.ajsa\ ršeniji izraz indi\ idtlalue racioualnosri (pod \ukla Z. B.): svojina, ra1mjena, novac, podjela rada, od\ajnnje radnika od red;;tava.at proizvodnju, sve se to obja!nja\ a ne pecifičnim hislorijl>kim društvenim odnosima, Ycć tehničkim instrumentima koji olakša, aju najsa ' rbl;uiju realizaciju indiddualne racionalnosti.«~ T r.lište zato nije posebna dnt~t, ena institucija kuja pojcdillcc polčinjava odredenim ognu:llccnjima, 'eć je s, edeno na ćisto tehničko sred t:yo pomoću koga oni ostvaruju ekonom!>ku :.amot-cal..izaciju. t; svojim Nače/imu Mcngcr je jru.no naglasio da je preduvjet razmjene privalnu 'lw,uišlvo, Lc da sigurnost privatnog vla.o;ništva osigura\ a miroljubivo rješenje ključnog ekonomskog problema s kojim e suočava svaku dt uš t vu - problema rijetkosti. U t'a:l.lujcni se spontano javlja j novac kao društvena institucija. Njega je kao t ehni čki instmmcnl itmi.!)lio pojedinac, s ciljem da usavršj proces Juaksimiziranja korisnosti, pa s t oga novac ima racionalnu porijeklo. Sama proizvodnja tretira st: kao Lchničku srcdslvo putem kojeg se dobra višeg reda transformira ju u dobra nižeg reda. Napu~Li li se nivo apstrakcije da proj7.vodnju vrše pujcuiuci, uvođenje proizvodnje nameće razgh.tlljčcojc d\ aju vrsta ekonomskih jedinica: doma- Oč igkdno je da za ouuo~ uobaro u razmjeni n~maju odlučujući 7.n::teaj ni rad, ni troško\'i proiz\ odnjc, \l.~ :.amo oc.lnos potrošača prema finalnim dobrim:t (koja zadovoljavaju njcgo\'u poln:l>u). S. Clarke:,\tian. \1nrgillall<:m mul \1odem Sot:iulu!;!y, ~tacnlijlan, London II)R2 (, oi IWdlW $_ Uru.J..c. J\i.U o!lrlall-.uč.j..a rc\'u}uuiu, ckuhvuu io.1 1 SOdoJugi i<too,

7 Brunsko, z., Austrllsk.. Polit. misao. Vol. XXV (1980), No. 4, str ćinsla\'a i ft.rm.i. Pl\a su jcilinicc polru:'nje, dok u dn1gc jedinice proi.zvodnje. Prve 1e?e mak.si:m.iziranju korisnosti, druge maksimiranju proftla. Kako je korisnost subjekti\'na kategoriju, a firma nije subjekt, lo komplicira pr~ blctn i čini ga rješmm m ođenjem teorije profita. Po toj t~orij i profil odgo, ara prinosima \'!asnika kapitala, pn i njegova ma!..:.irualimcija odgovara mak!>imali.:aciji korisnos ti twi h \'la\nika. Profit je dakle prihod koji pripada kapitalu kao proizvodnom iaktoru. Slično se treti.rniu renta i najamnina. Pr"\'a pripada zemlji, a t.lnjga nulu. Svi ti dohoci izvode se očigl edno kao prihodi proi:r\'odoih faktora, bez kori~tenja radnog nemena ili troškova pr~ izvodnje. Rana austrijska teorija imala je nedo!>tatak (koji je Mcngcr dubro poznavao) upravo u tome što je p1 upu!>tila tla raspravlja o troškovima. Kasnije priznaje ulogu troškova u određivanju cijena. Cijene faktonl sada su t.l..: tcrminirane ponudom i potražn jom. Polražnja svakog f:.1ktora ovisit ć.e o njegovoj 111arginalnuj produktivnosti, koja je novčani izrnz njegova marginalna doprinosa korisnosti. Korištenjem pojedinog l'aklun1 :.nu:m jival će se njegova marginalna produktivuusl pa Ćl! potražnja za njim. bill opadajuća funkcija njegove cijene. Ponudu fa k tora u margina.lnoj analizi moguće je odredili bilo na temelju teorije realnih troškova, kao što lo č in e A. Mar hall i kl as ična tradicija, bilo pomoću tt.>orijc oportunitetnog troška, kakva je austrijska teorij a tro"kova korisnosti. Po Loj teoriji, koju razvija Wicscr, ponuda faktoru proiz\odnjc uvil>i o korisnosti koja hi se mogla dobiti z.apošlja, anjem marginalne jedinice taktom u nekoj drugoj proizvodnji. Obje tl: orije na kraju dolaze do!>ličnih t c~u llata, tc ističu tla u ravnuic"7i cijena faktora proizvodnje odgm-ara njegovoj marginalnoj produkt i\ nosti s jedne ili tro~ ku korisnosti s druge strane. Anali.la ot.lrcđivanja djcna proi:.>voda i faktora proiz\'odnje kakvu su poduzeli Austrijanci (kao i ostali marginalisti) zanem aruje proučavanje povijesno nas talih, specifičnih d.rušl\ enih odnm;a. Indn idualne procjene korisnoj. li mcđu<;ohno pove7uje samo!obodno tržištec i po tojanje slobodne razmjene. a njemu se cijene formiraju spontano kao izraz nc.:og:ran.ičcnog izražavanja iucli\ it.lualuc raeioualno::. ti. Tn J.Litucije prniz\ odnje i razmjene samo u t ehnički i nstrumenti potrebni pojedincima da bi mogli što racionalnije ostvnr iti svoje cilje\e. l ntervcncionizarn (bilo koje vn.lc) u otlrc.đi\'anju cijtma proizvodnih faktora poremetio h i postojeću ravnotežu i smanjio ukupn u korisnost. Ključu i prubh:rn ustaju kmmtle, č ij em je objašnjenju najviše pridonio Bohm-Bawet k. Njegova teorija kapitala i karijate ckl>plici r~:~na je u djelu Kapital i kamata, č iji je prvi l>vc.::t.~:tk Historija i Kritika leorlje kontflte objavlj c.:n 1884, <t drugi Pozitivaa teurija l..ffpitala gocliocy St"2 teorije k amate po riječima samog Bohm-Bawcrka je»opće pra\'ilo da s u.sadašnje robe vrednije od budućih iste kvantitete i k\ alilc lec.l 0., E. '' Bohm-Hawerlc Rr.stuire critique de<; Ihenrit'\ rh l'intaet du WJ1it,tl, P:tris idjcti i: E. v. Bohm-Bawcrk: Pu!>ilit e Tlrcory of Capt.tal, South Holtand, Ill. T ilx rc.trinn Pl\.'"'>'>. 1().59.

8 " M3nje nas zanjmaju buuucu o jcć:.lnja rado ti i tugo.:, jo.:dno~lavnu.t.alo ; lu ICLe u budućnosti, a opadanje našeg obl.ir-<l propon:iouolno je s udaljenošću budućih događaja... Slićno tome... sislematski potcjenjujemo buduće želje, kao i sredstva koja koriste za njiho\u,.mlvvoljavaoje. (Cit. prema: B. Bawerk, na' ~d. j,d. '>ll". 268.) r =.: a..:... ~- -~t. ~... ~..."C..L ; l B unlko. Z. Austrijska.. Pollt. mlseo. Vol XXV (1988) No 4 ~tr On navodi Lri.razloga (drei Griinde) za veće vrednovanje sadašnjih dobara o odnosu na buduća, na temelju čega se iz\'odi veličina kamame stope. Prvi nulog je sto pojedinci, kada se nađu pred izhorum i.gmcđu sadašnjih i budućih dobara, obično prccjcnjuju buduća sredst\a, oma lovažavajući huduće polrebe. Ljudi sc dakle ponašaju iracionalno, Ži\C u današnjici, kao da nikad neće doći sut:ta-" U:trok prccjenjivauju je nada, dok su u7roci polcjcnjh-anju slabost volje i nedo t::hak imaginacije. Ti uzroci (drugi razlog) flo\'ećcwaju marginalnu kori. nost dobara u sada~njosli u usporedbi s ujihovom marginalnom korisnošću u budućnost i. Oni na taj naćin s tvaraju neki ajin, a taj ažio sc mora plulili da bi se izazvala ponuda sadašnjih dobara u zamjenu za buduća. Navedena d' a razloga su psihološka i ti ču. e potrošnje. Tre~ i razlog, naprotiv, tiče sc proizvodnje i tehničke je naravi. On objašnjava zbog čega se moraju plaćati kamate. Upolreha kapitala om oguću j~.: da se zaobilaznim procedu1 ama i metodamn«, dakle kapitalističkim metodama proizvmlnje isporuči Šio veća količina dobara. Kapi Lal Sl vorcn proizvodnjom sredstava za proi?.vodnju svojom primj mom u raznim podl"u čj ima ujclalnus Li wože uveća ti proizvodnju, a možl..' i ;cauuvuljenje uekih potreba u čin iti manje napornim. Povecnnje produktivnosti moguće je dakle pol\lići san1u primjenom novih proi7voclnih postupaka, koji su zaobilazni«jer zahtijevaju određenu 'rije me zn izum, usavršavanje, prni7.vodnju i primjc.;uu. U tom razdoblju potrebnu je osjgurati životna sredstva da bi se uzdri.ali vlasnici proizvodnih lakto1 a dok novo polrošnu :.ret! LHl He bude proizvedeno. Kamate su n ~ ophodne tla bi se pre'. ladao vremen. ki diskont između ~adašujib i budućih dobara i vlasnicima kapitala omogućilo!uzdržavanje. rkralko, po trećem BohmO\'U argumentu, veća vrijednost robe u sadašnjosti rezujtat je tehni čke superiornosti sada.<;njih tlubaruc. Ona sc ogkcla u lome š to se sadašnja dobra mogu odmah upotrijebiti. a zaobilazni pro C"e"i u po dcfinicij i prud uk ti \lu j i. Na tom mjestu Hohm je i7.a7vao zbrku, hudući tla j e nejasno izlo.i.iu "'uje ~LajališLc, 1 ~ što je U7.rOko\alo nerazumije\'anje među teoretičarima i izazvalo brojne polemike. U tim polemikama ućcsl\o\ali :.u I. Fisher, G. Ca~~cl. A. Marshall. J. A. Schumpeter, 1:-. Fet ter, L. ~\>li.;es i cl rugi, s ciljem da modi fit-iraju Bohrnovc tm ove, odnosno da daju ispravan odgovor n.l njegovo kooluzno tumačenje kamatne stope. Fisher clukazujc da s u za formiranje kamate podjeclnako važni psihološki (subjektivni) r-aktori i prouukli\rnusl, lc ua oui djeluju U interakciji. Odgovarajući na Bohm-Bawerkovo»konfuzno wmačcn j c«kamatne slopt.:, retrc1 i Miscs su LvrdiJ i da sc ne rodi ni o precjcnjivrmju ni o potcjenjivanju robe već da je jcdnostavm psiholuška činjenica da l judi preferiraju robi.' koje pusloje danas i ovdje, u odnosu na rohe koje sc javljaj u u kasnijem periodu. Razlika u vrijctlnusti Lih roba pt edsla\ l ja originalnu kama-

9 ll S. Clarke: Marginali tička revolu ija: ekonoutij.& i sociologijac, MUS br. 6, 1985, SIT. 47. t( C. Mcn,gcr: Problems u{ Ecmwmire aud Sociology, Uu. uf Hlim.1ts Press, IOAn u Brunsf<o. Z Austrijab PoliL mluo Vul XXV (1'11!8). No 4 str. 134-t Luc. Ona se od tr7jšne razlikuje za anticipirdllu stopu inflacije i za dz:iko premiju- Spomenuta dva Lcon:Ličara imistiraju dakle na vremen koj preferenciji kao jedinom činiocu koji dovodi do stvaranja kamate. Kad ra:wtatramo Bohmova objašnjenja kamate;: Lrima razlo7.ima, važno jt~ uočiti da je njegov cilj bio odvratili pa7.nju od vladajućih odnosa eksploatacije, koje je razotkrio Marx, i pokazati kapitauzam kao harmoničan sistem. (S tim u vezi, vidjeli smo, poduzeo je i temeljitu kritiku Marxa.) Medutim, njego\ i radovi svakako u najznatajn.iji za nastanak pravca koji će se kasnije nazvati austrijskom teorijom kapilala. Osncn'lla karakteristika Bohm-Bawerkovc analize je naglaiiavanje vremenskog aspekta proiz,odnug procesa. Za ka mijc ra7doblje karakteristično je z.apostttvljanje analize vremena (ncokl.asici inzistiraju na jc<.lnuvremenosti odvijanja či tavog ekonomskog procesa). /\ustri jska škola n apwh:j analizu clrušlvenih ounwm ijj ih promatra u okviru procc a razmjene, š to joj daje apologetskl karakter. No, u:,prkos ideološkim ograničenjima, kako primj ećuje S. Clark, warginalistićka analiza ima o<.lrccleni naučni značaj. Ona iz skrivenih pretpostavki kapitalističkih dntšh enih odnosa iz,odi rigoroznu, iako apstraku1u analizu funnalnih obilježja raanjcn!.kog procesa, čime se ni M~ ni klasična politička ekonomija nisu sistematski b:l\ ili. u Osno\'OC ideje oye ~ko le kasnije će prerasti u ncok l asičnu teoriju. Metodologija austrijske škol e Osnovne postavke Austrijanaca temelje se na subjektivnom pristupu ckonomskhn (cuornenima. Marginalisli su uvijek isticali da je njihova osnovna metoda introspekcija, tj. analiza stavova i motiva ponašanja pojcilinca (izoliranog bomo occonomicusa) u određenoj situaciji, a zatim pokušaj da sc iznađu zajedničke karakteristike ponru:anja svih ljudi. Prirom se zanemamju konkretni histm ijski uvjeti u kojima pojedinac egzistira, anemaruje se dn.;t,cni utjecaj na pojedinca. Osim metode apst.rdkcijc, Austrijancima je imanentan dcduktivni način aključh,anja, u čemu se ogleda slično:.l njihovog metodološkog pristupa s Marxovim. (Apstrakcija i uooukcija temeljna su obilježja Mancovc metode i rnclo<.lskog pristnpa Austrijanaca.),'\ustrijanci odbacuju empirijske činjenice o brazlažući Laj postupak time d ~t sc te či nj enice ne mogu egzakt.no utvrditi.»želja da sc čista e konomska teorija testira iskustvom u realnosti«, po mišljenju Mengera,». analogan je proces onom kad bi matematičar želio da ispravi geometrijske principe mjerenjem realnih objekata.c 1 < Empirij:.ki rezultati, smatraju Aus tri jam:: i, seu. vim "U beznačn jn i, jet sc promarrana situacija s vremenom mijenja.

10 Snmsko. z. AustriJslla PoOt mfaan. Vol. XXV (1-), No. 4, Sll'. 131-W. 143 Metoda au~trljske škole zasniva se stoga na aksiomatskom pristupu. U postupku apstrakcije oni pohlze od skupa aksioma, tj. činjenica koje ne treha provjeravati l iz kojij1 se dedukcijum dolazi do egzaktnih?.akona. Au tdjskoj školi imanentan je i ahistorijski pristup ekonomj..kim fenomenima. Zhog čega je to tako? Sama škola uastala je u nijeme predomiuacijc his torijske škole Ro scbera i Schmollera, čija sc djelatnost svodila na praćenje i opish.anje ekonom kih fenomena kroz po, ijest. 'Aengeru e taj pris tup činio jednn~lrau te je godine oštro napao metodologiju spomennlt.: škole, otpočevši time dugogodišnji sukob oko merode politič ke ekonomije Methode n:.lrcily On nije htio sasvim m:g,irati historijski pristup. već je ~e lio dokazali ua teorijska ekonomija ne može imati za osno\ LLi predmet analize povijesne sadržaje. jen glavni atdatak, po Mengem, mora biti objašnjenje prirode e konomskih fenomena, a tak> o objašnjenje zahtijeva primjenu d cdukclje. Sukoh oko metode do danas nije okon čan. Sve diskusije uglavnom su se \Odile i S\'Ode e na pitanje koja je metoda bolja i adekvatnija u ekonomskim znaoo!!>tima: induktivna, empirij~ka, h~loj'ijska i dcskriprivna ili analitička, apstrakt na i tcod iska? Do danas su opstala ekstremna sh vaćanja koja ~a s tupaju i skljućivo l bilo induktivne bilo deduk.thrnc metndnlugijc na podru ćj u e konomskih zmmosti, premda postoji Lcžoja za pomirenjem ekstrema. i sintezom u metodologiji. 7nafnj wtslri j~kt. škole za sm remeuu grattansku ekmwmiju Au~ Ldjska škola omačila je prekretnicu u \!konomskoj teonjl. r jene ideje možemo okarakterizirati kao uvod u sunemenu gra đansku ekonomiju. Poja\'a Mengerovih Načela političke ekonomije označila je odlučan trenutak u napušlanju klasičnog sistema, u napuštanju objekti\ ne teorije vrijednosti. To je bio trenutak ulemcljcnjn subjektivne teorije vrijednost.i, nakon čega j t.: uslijedila potpuna. )?.mjena svih bitnih ekonomskih teorema. Nova teorija uspjela je uskoro at ladati svim katedrama poli t i čke ekonomije. Po Schwnpeterovu mišljenju i7.1jleđu dva!>\ jctska rata više od , svih ekonomista na uni\ erzi Letlma pripadalo je margi najjsučk:oj školi. Z.bog čega su margioalistlčka načela uspjela tako zadominiratl? Hutchison na\odi nekoliko razloga, a tu su: marginalizam je uspio rijesiti neke od starih paradoksa (po ebno onaj s vodom i dijamanlom), uspio je huma nizirali«politič ku e konomiju jer je, polisnuvši proizvodnju u drugi plan, is takao primat polrušnje i potražnje, on je ujctlnu pos tavjo problem alokacijt.: s n:dstava s aspekta pojeilinačnog pott ošačo i formulil"ao maksirniraju će rj~enje, njegovo učenje bilo je potlubno za matematičku formulaciju i, konačno, u pojmu»granična k01 isnost pridjev je bio valni ji od imenice, Lo;; j e na Loj o~nov i do~l o do temeljne primjene marginalne anajiz.e. 1 ' w o,-aj prohlem izni!m!n je u njcgo\'oj knjizi Uutersuclmugeu iiher elie.\1etlwde der So<.ialwissenschaften urrd der Politisclum Oekouomie inshesondere (l s tra:.ivanja o metodi dwštvcnill z11anosti s posebnim osvrtom tla političku eko nomijtt). tr. U T. W. Hutchinson:»A Review of Economic DoctriuCS«, Oxford 1953, s lr _-J..,r" : n_...,.,...a.o..,,_ : 'a'

11 111\IMkO, Z., AustriJska... Poht. mislio, Vol. XXV ( No -4, str 1~1.-r. 144 No za predominaciju marginalističkih načela u građanskoj ekonomiji po!\lojali su i neki dublji, presudniji nulozi. Mnogi i tiču individualistički karakter marginalluna. a tlrušh o se gleda kao na zbroj individuuma, pa :>e privatne odluke pojedinaca o koriš tenju i upravljanju rije1kim resursima nastoje proširiti na cjelokupnu privredu. Moglo bi se, naravno, opaziti da sc i klasična škola temeljila na individualističkim shvaćanjima. Međutim, ona je temeljne funkcije i elemente u ekonomskom p rocesu (rad, zemlju i kapital) vezivala uz. određene grupe u klasno izdiferencironom društvu (najamni radnki, kapitalisti, zemljovlasnici). Marginalizarn je to odbacio te uvodcnjcrn subjeklivizma, kako je lo opazio Roll,»oslobodio ekonomiste dužnosti da se bave određenim društveniut pon:tkom«. 17 Svrha je bila doka7.ati da su sve kapitalističke institucije {vlruml:;tvu, novac. odvajanje radnika od sredsta\ a za proizvodnju i dr.) u svom naj či!> tijem obliku najsavršeniji inaz individualne racionalnol>li. Ekonoms ke in:.titucijc kapitalistič kog dnušrva nastoje se od\'ojili nd po, ije...,nog i socijalnog konteksta i svesti na racionalno ra7vijene tehničke intrumente. Ekonomija kao znanost ne u cba po tom shvaćanju da se ba\'i nekim konluctnim društvenim uređenjem i da proučava zakonitosti istog, već je njen 7_acla tak da e konomske fenomene analizira izolirano od bilo kojeg društvenog ili instiluciunalnog uređenja. Austrijska škola (kao i ostali pravci marginalizma) nos i. u sebi naslujunjc da sc brane klasni interesi kapitalista. lz ekonomskih istraživanja trebalo je dakle izbaciti sve ono š to može navesti na političke zaključke, osobito sve ~oc i jn lis ti čke elemente. Tzol irani pojedinac stavljen je u žižu interesa, da bi se odvukla pažnja od analize društvenih odnosa među ljudima,.ka.b..-vu je analizu detaljno rauadio Marx. Suv1:emeni građanski ckonomi!\li analmraju ta.kodt!r kapitalistički način plou\o<lnje u intere!-."u hur7oazije, nastojeći da do daljojcpa o iguraju njenu prevlast i položaj u dn.l!tvu. Ideje Austrijanaca u potpunosti odgovaraju tim namjerama, jer omogućuju da se kapitalizam prikaže kao poredak koji dopu~tva afirmaciju naj, eć ih vrlina: maksimiziranjc polj ušački h potreba. optimalnu proizvodnju uz minimalne Lrošknve, ptavićou ra podjelu dohotka prema protzvudnim doprinosima faktora proi:z\ oclnje i sl. Očigledno je stoga zbog čega je austrijska škola naišla na tako dobar pri jem u suvremenoj građanskoj ekonomiji, zašto su njene ideje u ncšlo modificiranu obliku našle mjesto u cjelokupn,oj strukturi ncokla<:ične teorije vri jednosti i raspodjele koja sc razvila i odr7.ala u gra đanskom svijetu. Ncokl:tsična škola St\'Orena je na marginalis ličkim načelima. Njena. d\'a o novna kraka su Leo d ja parcijalne rdvnoteže A. Mars h alla i teorija opće J"a\ note-lc L. Walrasa. Marshall je pol.uiu otl pojedinca-potrošača i proizyođača i njego\1e č isto subjel.."tivne djelatnosti, pa se čitava teorija mogla izve~ ti i~ jednog jedinog načela - roaksimaliziranja određene,cjičinc.

12 llrunsko. Z., Auatrljska. l'ollt Illis.> Vol XXV No. 4. SIT Posebnu pažnju posvetio je analizi ponude, potražnje i cijena na pojedinim tržištima, te ra7likovanju raznili razdoblja za vrijeme kojih se pretpostavlja da djeluju snage koje smjeraju J<a usposlavljanj.u ravnoteže. Njegova teorija vrijednosti pokušaj je da se ujedine marginalna korisnost i subjektivni troškovi. L. Wa lras bavio se analizom opće ravnoteže na tr~i~tu proizvoda i tržištu usluga. Ustvrdio je da između ponude, potražnje i cijena stoji funkcionalna međuzavisnost, te konačna zavisllost od rijet kosti (raretća). Termin rijetkost upotrijebio je umjesto termina marginalna korisnost. U suyremenoj varijanti teorije opće l"n\'iloteže kriterij ra\'1ilote1.e također je formiranje skupa cijena koje 7.adovnljavaju brojne marginalne uvjete. To ukazuje na činjenicu da su i poduzetnici i potrošači optimalno iskoristili ra.spoloiivc proiz\odne faktore i potrošna dobra. Svaki pojedinac po SLigao je na tržištu optimalne rezultate: poduzetnici maksimalni profit, a potrošači maksimalni iznos subjektivno ocijenjene kodsnosli. Nco klasična škola kategoriju najamnine izvodi također prema marginalnom principu. Naja1111Jina je jednaka cijeni rada, koja sc u krajnjoj liniji od eđuje ponudom i potra'l.. njorn. I neoklasićna teorija cijena j raspodjele okarakterizirana je izostankom klasne analize. Radnici i kapitalisti nude u luge odn;đcnih -proizvodnih faktora poduzetniku i od njega kupuju dobra koja su proiz\ edena korištenjem Lill faktora proil;\odnje. Kao nagradu 7.a svoje usluge oni primaju dohodak... U deći usluge rijetkih raktora, oni istodobno zadovoljavaju ncodložne potrebe. Suvremene građanske teorije cijena i raspodjele bave se uvjetima optimalne alokacije sredstava i resursa. Konstruiraj ući k'tivulje ponude i potražnje proizvoda ili (aklora, one uz prei.poslavku danih cijena gotovih proizvoda m faktora nastoje otkrili onu granicu do koje sc po trošačil na ili proizvođačima isplati tražiti te proizvode ili pt"()izvodne faktore. Jctlnadžbom -ponašanja izra7.ava sc ponašanje ekonomskih subjckala, koji uz savršenu racionalnost nastoje maksimizirati svoja sredstva i resurse. Opća stremjjenja neoklasičara moa!a je najbolje izra7io L. Robbins govoreći da je teorijska ekonomija nauka koja izučava ljudsko po~nje kao odnos između ciljeva i rijetkih sredstava, koja imaju alternativne upo. trebe. ~ I predstavnici teorije igara J. v. Neumann i O. Morgenstern zahvatili su nekoliko temeljnih problema ekonomskog ponašanja koji su kod predstavnika austrijske škole bili opisani kao nastojanje pojedinca da maksimalizirn korisnost. Teorija igara havi sc fonnulacijom određivanja optimalnih odluka u uvjetima konllikatn ill neizvjesnosti i rizika. Svaki ig1 ač nastoji maksimalizirati svoj udio u ukupnom dohotku. istodobno minimalizirajući udio svog suigrača. Dok je opis racionalnog ponašanja jednog Robinsona kaka v daje austrijska škola više kvalilativan, teorija igara je malematička metoda. Ono to je ovdje bimo istaknuli jest činjenica da je pristup Lt.'Orctlćara igara u su;tini jednak pristupu Austrijanaca: glavna namjera je određivanje '-" L. Robins: An E.~suy un tile Natur ~ mul tile S ignijictmce of Eco11omir Sci

13 Bnmko. Z Allstrijska Pollt mltiio, Vol. XXV (1 9111), Ht1 4, str. 13' racionalnog ponašanja pojedinca u dvojbenim situacijama. I jednom i drugom učenju zaj ed nička je psibološka PJ.'Clpostavka da svaki pojt.:<.lin~ c posjeduje vlastitu, postojanu skalu preferencija. Oba učenja Lde za tobožnjom apsolutnosti, univerzalnosti i č i toj znanstvenosli, odbacuju ći daleko r.acinnalniji pristup kny'- proučavanje samog d ruštva. Doprinos austrijske škole suvremenoj građanskoj ekonomiji ogleda sc u toruc što njezina teorija kapilala pruža jedinstven teorijski instrumentarij nezamjenjiv za analizu vremenskog faktora u proi:lwodnji i potrošnji. Cinjenica je da j e n eoklasična analiza najče.~će izostavljala faktor vremena. Sedamdesetih godina javile su sc i nove teorije ekonoms ke poliitike. koje polaze od najkorut.:rvati\'nijih postulata auslrij~ke leorije. Njihova pojava rezultat je m:nspjeha keynesijanske ekonom ke politike u suvremenim uvjetima. Izrazilo konzer\'ati\ni karakter proizjazi iz prijedloga nj ihovih mjera. Oni predlažu, npr., smanjenje poreza bogatim poreskim obveznicima, kako b i se stimuliralo poduzemištvo i sl. Razmotrimo li metodološki doprinos austrijske š kolt.: i njegov utjecn j na ~uvremenu građansku ekonomiju, možemo doći do s lijedećih konstatacija: Austrijancima je, kako je ranije naglašeno, imanentna metoda apstntkcije, dedukcije i aksiomal<;ki pristup. Sli no Marxu. oni nastavljaju epistemološki pristup njemačkog klasičnog ideajizma, polaze od i. tih filozofskih osnoya. Za razlih-u od Marxm'e ap rrakcije, Ausu ijanci apstrahiraju proizvodne odnose i antagoni s l ić ke suprotnosti kapitalističkog nnč iua proi~vodnj e. Osim toga, nedostaje im dijalektičk a logika. što ima za poslj edicu izostanak povijesnog sagledavanja ekonomskih fenomena (Hayek i Mises u potpunos ti negjj aju mogućnost postojanja azakonac J..--retanja ljudskog društva.) Njihova metoda dugo je bila o~;poravana, činilo se čak i napuštena (kritika pozithista, kritika predstavnika.historijske škole - Merh.odenstrciL). činjenica je med utim da je suvremena građan. ka ekonomija l>\'c više uvažava. Zaključno, austrijs ka Skola utjecala je i danas utj eče na suvremenu građan~'>ku ekonomiju. Postavlja sc m eđutim pitanje može Ji teorija granične korisnosti poslužili i socija lističkim teoretičarima u obradi pojedinih kallcgorija u socij ali stičkoj p rivredi? Odgovor je potvrdan, osobito kada je riječ o pojedinim mlkroekonomskim kategorijama. U učenju o potrošnji, cijenama, red-tvima za prui/\ odnju i sl. mogu poslužiti spoznaje škole gtanjčnc kori nosti.

14 8runsko, Z. Austrijska ~ PoUL mlpo Vol 'XXV (1988), No 4..tr Zagorka Hrum;ko AUSTIUAN SCHOOL AND CONTT:tvtPORARY BOURGEOIS ECONOMY Summary AL the cod of the nineteenlh century the Austrian bourgeois.i» lit kal economy, Marginali m, was fonned. Irs most distinguisbt:d founden; and representatives were: C. Mcngcr, F. v. Wieser, E. v. Boehm Dawerk, J. Schumpclcr, L v. Moses, F. v. Hayek and others. Methodological io,st.ruments and a new choice of theoretical concerns makes Austrian. school an inttoduction to contemporary bourgeois economy. Marginalists tumed their allenlion from the question of produclion to ilic questions of consmnption and dcmaud which they treated as problems of allocation o[ J-es<>urce~ from the point oi view of indi ' id ua l economic suh ject. Subjt.:cliviLalion of the theory of value l!'las led to the change of all the essential economic theorems.